Pjesme
Dvanaest pjesama koje čine jezgru hrvatske pjesničke tradicije — od romantizma i narodnog pokreta do moderne.
Notturno
Antun Gustav Matoš 1873 — 1914 1912
Prikaži pjesmuSakrij pjesmu
Mlačna noć; u selu lavež; kasan Ćuk il netopir; Ljubav cvijeća – miris jak i strasan Slavi tajni pir. Sitni cvrčak sjetno cvrči, jasan Kao srebren vir; Teške oči sklapaju se na san, S neba rosi mir. S mrkog tornja bat Broji pospan sat, Blaga svjetlost sipi sa visinâ; Kroz samoću, muk, Sve je tiši huk: Željeznicu guta već daljina.
Putnik
Petar Preradović 1818 — 1872 1846 zbirka „Prvenci”
Prikaži pjesmuSakrij pjesmu
Bože mili, kud sam zašo! Noć me stigla u tuđini, Ne znam puta, ne znam staze, Svuda goli kamen gaze, Trudne noge po pustinji! Još konaka nijesam našo! Sjever brije s snježnog brda, A tuđincu, siromaku Još je veći mrak u mraku, Još je tvrđa zemlja tvrda! Naokolo magla pada, Zastrta je mjesečina, Ne vidi se zvijezdam traga; Majko mila, majko draga, Da ti vidiš svoga sina! Da ti vidiš njega sada Okružena bijedom svega, Ti bi gorko zaplakala, Ruka bi ti zadrhtala Od žalosti - grleć njega! Zašto tebe nijesam slušo, Kad si meni govorila: "Ne idi sinko od matere, Koja mekan krevet stere Tebi usrjed svoga krila! Ne idi, sinko, draga dušo, Ne idi od krova očinoga, Tuđa zemlja ima svoje, Ne spoznaje jade tvoje, Tuđa ljubav ljubi svoga!" - Govoreći sobom tako, K kolibici jednoj klima, Koju spazi iznenada, Umoreni putnik sada, I zakuca na vratima. Otvarajuć sve polako, Zamišljena: tko će biti? Glavu pruži jedna stara. „Daj u ime Božjeg dara, Bako, meni prenoćiti! Ne znam gdje sam - kud sam zašo, Noć me 'e stigla u tuđini, Ne znam puta, ne znam staze, Svuda goli kamen gaze, Trudne noge po pustinji! Drugi konak gdje bih našo! Sjever brije s snježnog brda, A tuđincu, siromaku Još je veći mrak u mraku, Još je tvrđa zemlja tvrda. Naokolo magla pada Zastrta je mjesečina, Ne vidi se zvijezdam traga, Majko mila, majko draga, Primi pod krov tuđeg sina!" „Primila bih tebe rada; Ali vidiš da spavaju Ovdje sinka tri i ćerce, Koji cijelo majke srce I svu kuću ispunjaju!" „Nij' daleko već do dana, Već pozdravlja pijevac vile, Dok zagrije danak Boži, Malo vatre bar naloži, Da otopim smrzle žile!" „Vatra mi je zapretana, Drvah ne imam skoro ništa, Ovo malo, što 'e unutra, Trijeba mojoj djeci sjutra Kad se skupe kod ognjišta!" „Za tuđinca ništa ne imaš, Tuđa majko, kad te moli, Tuđe dijete tvoje nije!" - S tim mu grozne suze dvije Niza lice kapnu doli. „Gdje su ruke tvoje majke Sad da skupe suze sina? Gdje koljeno, da počine, Da si teško breme skine? Gdje je tvoja domovina?!" Ko da su mu zmije ljute S ovim riječ'ma srce stisle, Ukočeni putnik stoji, Leden znoj mu čelo znoji I otimlje mozgu misle. Ali oči uzdignute K strani glede - ah onamo! Gdje od drage domovine Svako jutro sunce sine, Tam' ga želja nosi - tamo! „Tebi opet duša diše, Tebi srce opet bije; Domovino, majko srjeće! K tebi opet sin se kreće, Od radosti suze lije! Primi opet svoje dijete, Primi vijek će tvoje biti, Ljubit tebe svako doba, U tvom polju daj mu groba, S tvojim cvijećem grom mu kiti!"
Opomena
Antun Branko Šimić 1898 — 1925 1920
Prikaži pjesmuSakrij pjesmu
Čovječe pazi da ne ideš malen ispod zvijezda! Pusti da cijelog tebe prođe blaga svjetlost zvijezda! Da ni za čim ne žališ kad se budeš zadnjim pogledima rastajo od zvijezda! Na svom koncu mjesto u prah prijeđi sav u zvijezde!
Balada iz predgrađa
Dobriša Cesarić 1902 — 1980 1930
Prikaži pjesmuSakrij pjesmu
I lije na uglu petrolejska lampa svijetlost crvenkastožutu na debelo blato kraj staroga plota i dvije, tri cigle na putu. I uvijek ista sirotinja uđje u njezinu svjetlost iz mraka, i s licem na kojem su obično brige pređe je u par koraka. A jedne večeri nekoga nema, a morao bi proć; I lampa gori, i gori u magli, i već je noć. I nema ga sutra, ni prekosutra ne, i vele da bolestan leži, i nema ga mjesec, i nema ga dva, i zima je već, i sniježi. A prolaze kao i dosad ljudi, i maj već mirise - a njega nema, i nema, i nema, i nema ga više. I lije na uglu petrolejska lampa svijetlost crvenkastožutu na debelo blato kraj staroga plota i dvije, tri cigle na putu.
Tekstovi pjesama objavljeni su u svrhu čitanja i obrazovanja. Autorska prava na pojedina djela pripadaju autorima i njihovim nasljednicima.