Brotnjo — visoravan koja je ime dobila po biljci za bojenje
O kamenoj visoravni u zapadnoj Hercegovini, o ilirskim gradinama i stećcima na njoj, i o broću po kojemu je dobila ime.
Brotnjo — visoravan koja je ime dobila po biljci za bojenje
Brotnjo je kamena visoravan u zapadnoj Hercegovini, područje koje se danas poklapa s općinom Čitluk. Ime mu ne dolazi ni od rijeke ni od čovjeka, nego od biljke.
Broć
Prema najnovijim istraživanjima, ime Brotnjo potječe od broća (Rubia tinctorum), biljke kojom se u srednjem vijeku ovdje bojilo sukno. Ta biljka, karakteristična za ovo podneblje, nalazi se u grbu općine Čitluk.
Kraj je, dakle, imenovan po onome što se u njemu radilo — po obrtu, ne po vlasniku.
Prvi zapis
Područje se prvi put spominje 1306./07. godine, u trgovačkim odnosima s Dubrovnikom. Taj do sada pronađeni najstariji nadnevak nađen je u dubrovačkom Povijesnom arhivu, što upućuje na to da je Brotnjo već u srednjem vijeku bilo povezano s tim primorskim gradom.
Slojevi
Na ovom je području do danas sačuvan velik broj ilirskih gomila i gradina, rimskih hramova, ostataka antičke kulturne baštine, srednjovjekovnih i starohrvatskih crkvenih zgarišta, starih kula i mnogo raznovrsnih stećaka — onih „kamenih spavača”.
Najpoznatije ilirske gradine su u Hamzićima, Gradnićima i Krehin Gradcu. U tim su prapovijesnim spomenicima pronađeni grobovi, oružje te razne vrste nakita, keramičkog posuđa i oruđa.
Osim Ilira, na području Brotnja živjeli su i Kelti, u 4. i 3. stoljeću prije Krista. Utjecaja su imali i Grci, a s dolaskom Rimljana taj je utjecaj slabio. Za vrijeme Rimljana Brotnjo je teritorijalno pripadalo provinciji Dalmaciji. Ostaci rimske materijalne kulture vidljivi su u Čerinu, Čitluku, Krehin Gradcu, Tepčićima i Biletić Polju: rimski novac, kameni spomenici, crijep, keramika, alatke i nakit.
Slaveni i Humska zemlja
Slavenska plemena dolaze u ove krajeve od 597. godine, a najintenzivnije naseljavanje zbilo se u 6. i 7. stoljeću. Župa Brotnjo tada je pripadala pokrajini Zahumlju, odnosno zapadnom Humu, koji se prostirao od Ivan planine na sjeveru do Trebinja i Dubrovačkog primorja na jugu.
Srednjovjekovno Broćno — kako se ime tada pisalo — stalno se nalazilo u sastavu Humske zemlje. Granice te župe bile su mnogo šire od današnjih granica općine.