Fra Didak Buntić — čovjek koji je opismenio Hercegovinu

Rođen je u Paoči, selu pokraj Čitluka, 9. listopada 1871. Na krštenju je dobio ime Franjo; ime Didak uzeo je kad je 1888. ušao u Franjevački red. Od svih ljudi koje je Brotnjo dalo, malo ih je ostavilo trag ovakve veličine.

Školovanje

Župnik fra Augustin Zubac poslao ga je na daljnje školovanje u franjevačku gimnaziju na Široki Brijeg. U novicijat je stupio na Humcu u veljači 1888. Svečane je zavjete položio u Innsbrucku 1892., a za svećenika je tamo zaređen 29. srpnja 1894. U Innsbrucku je završio filozofsko-teološki studij, a uz njega i studij klasične filologije.

Na gimnaziji na Širokom Brijegu predavao je, uz kraći prekid, dvadeset i pet godina, i bio njezin ravnatelj. Od 1919. bio je provincijal hercegovačkih franjevaca.

Opismenjavanje

Ono po čemu ga se najviše pamti nisu bile propovijedi nego tečajevi. Zamislio je prosvjetnu akciju kojom bi iskorijenio nepismenost u Hercegovini. Njegovom pobudom i njegovom metodom organizirani su od 1910. analfabetski tečajevi u kojima je opismenjeno oko trinaest tisuća odraslih osoba.

Uz to je sustavno radio na gospodarskim prilikama. Upućivao je seljake u naprednije voćarstvo i poljodjelstvo, poticao uzgoj i pravedniji otkup duhana, navodnjavanje polja i izgradnju putova. Program gospodarske i kulturne obnove iznio je u Memorandumu koji je 20. studenoga 1909. uputio zajedničkom ministru financija Austro-Ugarske.

Od 1905. do 1910. vodio je u Širokom Brijegu izgradnju crkve.

Godine gladi

U godinama gladi za Prvoga svjetskog rata osigurao je u Slavoniji i Srijemu prihvat i smještaj za oko sedamnaest tisuća glađu ugrožene hercegovačke djece. Uz pomoć Izidora Kršnjavoga, Stjepana Srkulja i Vjekoslava Heinzela otvorio je 1919. u Zagrebu konvikt za školovanje siromašnih učenika i studenata.

Nakon rata izabran je za člana Narodnog vijeća SHS na sjednici 28. listopada 1918. Bio je nositelj liste Hrvatske pučke stranke na izborima za Konstituantu. U Privremenom narodnom predstavništvu posebno je nastojao da ratni invalidi i udovice ostvare svoja prava, a nezaposleni nađu posao.

Smrt na polju

Umro je 3. veljače 1922. na Čitlučkom polju, dok je s nekim prijateljima tražio mogućnosti za njegovu melioraciju. Imao je pedeset godina.

Osnovna škola u Čitluku danas nosi njegovo ime.